CILJEVI I ZADACI ŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

DRUŠTVENE FUNKCIJE ŠKOLE

1. Kvalifikacija

2. Selekcija i alokacija

3. Integracija u društvo i kulturu te legitimiranje društvenih vrijednosti

PEDAGOŠKE FUNKCIJE ŠKOLE

1. Škola ima značajnu zadaću u prevođenju pojedinca iz obiteljskih veza i odnosa u javni život i da ga osposobi za samostalno sudjelovanje u različitim oblicima prakse kao što su znanost, pravo, religija, umjetnost, gospodarstvo, pa sve do političke prakse.

2. Škola uči razlikovanju rada i slobodnog vremena, igre i učenja.

3. Škola mora usmjeravati na budućnost i zato u svojoj temeljnoj namjeri ima ulogu reformiranja, a ne samo reproduciranja postojećeg.
Škola treba biti i mjesto gdje se mladi povezuju s općom kulturom, vrijednostima koje imaju univerzalno značenje.

4. Škola uči ponašanju u odnosu na predmet - za razliku od ponašanja u obitelji koje se poglavito usmjerava na osobe.
Učenik u školi uči hijerarhijske odnose i podučava se socijalnim odnosima.

ODGOJNE ZADAĆE I OBRAZOVNI CILJEVI SUVREMENE ŠKOLE

1. POTICATI I RAZVIJATI:

a) Otvorenost za promjene i sposobnost rješavanja problema

b) Suvremeni način života i upućenost na obnašanje niza životnih uloga, aktivna obiteljska, pozitivna i društveno-politička uloga čovjeka u svijetu.
Zahtjeva razvijene komunikacijske sposobnosti: sposobnost iznošenja vlastitog mišljenja, dijalogiziranja, argumentiranja vlastitog mišljenja i spremnost za komunikaciju.

c) Povjerenje u vlastite sposobnosti (samopouzdanje)

d) Unutarnja kontrola (mišljenje i djelovanje prema vlastitim vrijednosnim mjerilima)
Učenik treba živjeti u kolektivu i doživljavati sebe kao dio jedne cjeline. Za to je potrebno školu uspostaviti kao cjeloviti socijalni organizam u kojemu se učenik osjeća sigurnim i jednakopravnim, omogućiti mu iskustvo pravednosti, snošljivosti, slobode mišljenja i ponašanja, činjenja za svoju dobrobit i za dobrobit drugoga, donošenja moralnih prosudbi i odluka.

e) Obrazovanje više ne može ostati samo na individualnoj i predmetnoj kompetenciji, nego uključuje i socijalnu kompetenciju.
Osvješćivati odnose:
- JA-drugi - odgovornost za dobrobit drugoga
- odgovornost za prirodnu okolinu
- razvijati i vježbati prosocijalno ponašanje: altruizam, empatija, sposobnost i voljnost slušati drugoga, snošljivost i poštivanje različitog mišljenja, poštivanje osobnosti drugoga, poštivanje različitosti drugoga, sposobnost suradnje i spremnost nenasilnog rješavanja problema.

f) Predmetna kompetentnost u školi ne treba biti ostvarena u završnoj formi nego se kulturni sadržaji uzimaju kao sredstvo kojim treba doprinijeti razvoju sposobnosti za učenje i za samoobrazovanje (znanje kako učiti), razvoju mnogostrukih interesa i spremnosti na stalno učenje (voljni moment) i doživljavanju znanja kao vrijednosti (signifikantnost učenja).

ZAKLJUČAK

Ako se razvoj učenika obuhvati cjelovito (kognitivni, emocionalno-voljni i tjelesni aspekt) i ako se razvija njegova individualna, socijalna i predmetna kompetencija u uvjetima slobode i odgovornosti onda je vjerojatno da će učenik biti sposoban samostalno, odgovorno i djelatno se odnositi prema sebi, kulturim društvu tj. svijetu u kojemu živi. Školski odgoj treba za to biti dobra osnova i o njoj ovisi uspješnost daljeg oblikovanja slobodne i odgovorne osobe.