DIDAKTIKA

DIDAKTIKA je znanost kojoj je predmet sustavno organizirano učenje orijentirano na razvoj pojedinca - osobnost.
Ključno: pojedinac + djelotvorno učenje + okolina.

DIDAKTIKA je teorijsko promišljanje nastave. Predstavlja sustav ideja, uputa i naputaka o vještini poučavanja.
U središtu odgojno-obrazovnog procesa je učenik.
Učenje, a ne poučavanje ima središnje mjesto u suvremenoj didaktici.

POUČAVANJE se shvaća kao aktivnost učitelja usmjerena na pružanje potpore i stvaranje uvjeta valjanog učenja.

OSOBNO ISKUSTVO temeljna pretpostavka koja simetričnu, reverzibilnu, horizontalnu, dvosmjernu (odgojnu) komunikaciju čini mogućom.

METODIKA je sustav znanstvenog mišljenja nastave nekog, sasvim određenog predmeta.

NASTAVNA METODA je didaktički promišljen i optimalno uređen sustav aktivnosti poučavanja i učenja (algoritam) kojima je primarni cilj steći stanovita znanja i vještine, razviti stanovite sposobnosti i druge relevantne osobine ličnosti.

DIDKTIČARI

J.A.KOMENSKY - napisao "Veliku didaktiku", 1632.g., razradio razredno-predmetno-satni sustav nastave.

H. PESTALOZZI - naglasak stavlja na mišljenje zasnovano na promatranju, na postupnost i sistematičnost poučavanja i učenja.

J.F.HERBART - nastavni proces želi dovesti u sklad s psihološkim zakonitostima. Uvodi NASTAVNU JEDINICU sa strogo određenim, didaktički obrazloženom strukturom (artikulacija). Obrada svake nastavne jedinice mora proći kroz 4-5 formalnih stupnjeva.

G.KERSCHENEISTER - "reformna pedagogija" na poč. 20. stoljeća - veća pozornost učenju umjesto poučavanju. Znanja i vrijednosti ne mogu se dati učeniku - on ih mora steći.

FROMM - ističe da ljubav prema drugima mogu ispoljavati samo oni pojedinci kod kojih je izražen stav prihvaćanja sebe tj. da bi netko uopće bio u stanju poticati kod drugoga osjećaj osobne vrijednosti, mora sebe doživljavati kao vrijednost.

FLANDERS - dva stila ponašanja nastavnika:

NEDIREKTIVNI - oslobađa inicijativu učenika, ima razumijevanje za individualne potrebe i interese, za pravo na osobno viđenje i osobno iskustvo, te oblike ponašanja oslobođene od autoritarnosti, hijerarhičnosti i konformizma.

DIREKTIVNI - ima inicijativu u svojim rukama, daje informacije i postavlja pitanja, strogo artikulira nastavu, ocjenjuje, traži od učenika da sluša, pamti, odgovara na pitanja i rješava zadatke.

J.PIAGET - heuristički utemeljitelj - o misaonom operiranju kojim se osmišljava okolina i postiže osobni razvoj

H.AEBLI - heuristički utemeljitelj - aktivno učenje, operacije s konkretnim predstavljaju polazište misaonog operiranja

G.MEYER - heuristički utemeljitelj - aktivnošću subjekta vanjski podražaji pretvaraju se u spoznaje

THORNDIKE - "zakon efekta" - učenje se pojačava ili slabi, ovisno o postignutom uspjehu ili neuspjehu.

B.F.SKINER - programirano učenje

C.R.ROGERS - signifikantno učenje - ističe da vrijednosni sustav koji pojedinac posredno usvaja preko školskog učenja nema vrijednost kao kad ga osobnim iskustvom stvara sam pojedinac.

J.DEWEY - ističe prednost eksperimentalne metode - znanje iz samog čina pojedinca

TH.LITT - upozorava na potrebu stanovitog vođenja pojedinca - izrastao heuristički koncept

UČENJE i OBRAZOVANJE

UČENJE je aktivnost (iskustvo) kojom pojedinac postiže relativno trajnu promjenu svog ponašanja.
Učenje uvijek predstavlja integraciju osjetilno-praktičnog i misaono-teorijskog.

UČENJE = sposobnosti * iskustvo * motivacija

OBRAZOVANJE - intencionalno, pedagoški (didaktički) osmišljeno i sustavno organizirano učenje odnosno iskustvo pojedinca koje se očituje u porastu znanja i vještina te razvoju sposobnosti.

ZNANJE, VJEŠTINE i SPOSOBNOSTI

ZNANJE je takvo razvojno postignuće pojedinca koje nastaje učenjem a očituje se kao smislen sustav prikladnih odgovora misaono-verbalnoga i psiho-motoričkog karaktera u situacijama na koje ne bi mogao odgovoriti bez učenja.
Znanje se očituje kao mogućnost pojedinca:
- da prepozna tj. identificira
- da se dosjeti tj. reproducira sadržaj koji je ranije susreo
- da rješava probleme-transfer znanja u nove situacije
- da se snalazi u novim uvjetima

VJEŠTINA je vježbom (učenjem) stečena sposobnost koju karakterizira naučen niz sustavno organiziranih operacija ili sklopova operacija koje pojedinac umije dovoljno dobro i dovoljno brzo izvesti s ciljem da ostvari neki zadatak.
Kod učenja vještina, usporedo s repertoarom aktivnosti, uči se i kriterijski obrazac, tj. sposobnost samokontrole u izvođenju vještine.

SPOSOBNOSTI se ne stječu - one se razvijaju učenjem. Nasljedna su im osnova dispozicije - osobitosti živčanog sustava.

ODGOJ i NASTAVA

ODGOJITI znači takvo djelovanje na mlado biće, učenika koje će ga "učiniti" osobom. Tome doprinosi samo ona nastava u kojoj se obrazovanje (Z+V+S) temelji na "učenju u slobodi".

ODGOJ je takvo postignuće pojedinca koje se očituje u razvoju osobnosti te društveno poželjnom ispoljavanju i zadovoljavanju osobnih potreba.

SOCIJALIZACIJA je učenje koje teži usvajanju društveno poželjnih oblika ponašanja.

NASTAVA je vid organiziranog učenja kojemu je cilj odgoj i obrazovanje. ...je intencionalno, didaktički promišljeno, sustavno organizirano učenje i poučavanje.

NASTAVU vidimo kao slijed međusobno povezanih aktivnosti obrade, vježbanja, ponavljanja, pripremanja i vrednovanja.
BIT nastave je u svojevrsnoj ravnoteži obrazovanja i odgoja.

NASTAVNI PLAN vidimo kao jednu tablicu u kojoj stoji ŠTO se uči, SLIJED učenja svakog predmeta i VRIJEME
predviđeno za svaki predmet.

PROGRAM je ukupnost sveg događanja orijentiranog na postavljene ciljeve nastave: socijalna interakcija, oblici rada, strategija, postupci, izvori znanja, organizacija, tehnički uređaji,...

VERBALNE METODE

PREDAVANJE je organizirani oblik nastave, usmenog iznošenja neke građe učenicima.
Predavanje se sastoji od niza govornih oblika:
- OPISIVANJE - je navođenje svojstava, osobina, odlika, značajki predmeta, pojava i procesa realnog svijeta. VAŽNO je biti objektivan i potpun.
- OBJAŠNJAVANJE - je misaona aktiv. kojom se želi u neki sadržaj unijeti "red" - shvatiti bit neke pojave.
- OBRAZLAGANJE - je takva misaono-verbalna aktivnost koju karakterizira iznošenje dokaza za neku tvrdnju.

RAD NA TEKSTU - ne tekst (sam po sebi) nego rad na tekstu izvor je znanja i iskustava.
Rad na tekstu očituje se:
- u uočavanju, izdvajanju ideja, podataka
- u stvaranju različitih pregleda
- u opisivanju objašnjavanju sadržaja u tekstu
- u pokušajima vizualizacije sadržaja
- u praktičnim aktivnostima (pokus, operacije)
- u rješavanju zadataka, odgovaranju na pitanja

PISANJE - javlja se izvorom znanja kad učitelj, pišući na ploči iznosi neki sadržaj. Bit je u sažimanju sadržaja, stvaranju pregleda.
Pisanje učenika može biti na različitoj razini obrade:
- prepisivanje, pravljenje bilježaka, samostalni odgovori učenika na pitanja, samostalni eseji.

RAZGOVOR - je vid organiziranog učenja, mora biti smišljeno vođen tako da implicira stanovitu samostalnost učenika u traženju odgovora na pitanja.
HEURISTIČKI razgovor - razvojni razgovor, postupno napredovanje do razumijevanja, heureke, uvida koji učenik pronalazi u ranijem i novom iskustvu, u promatranju.


VIZUALNE, PRAKSEOLOŠKE METODE

DEMONSTRACIJA - znači nešto zorno izlagati, prikazati s namjerom da se to i promatra. Može biti IZRAVNO - izvorni i eksperimentalni uvjeti i NEIZRAVNO - posred. medija.

CRTANJE - služi "oživljavanju" riječi a ono što je jako redundantno činimo shvatljivim.
Izravnim izvođenjem PRAKTIČNE RADNJE integriraju se dvije ključne komponente: osjetilno-praktična i misaono-teorijska.

ORGANIZACIJA NASTAVE

TRI KLJUČNA ELEMENTA:
1. CILJEVI - znanje ŠTO - očekivane vrijednosti
2. PROCES - znanje KAKO, ciljne aktivnosti
3. KRITERIJI VREDNOV. - postignuće - opažene vrij.

1. CILJEVI nastave usmjereni su u dva pravca:
- OBRAZOVANJE (stjec. znanja i vješ., razvoj spos.)
-ODGOJ (razvoj personaliteta)
Da bi se ostvarili ciljevi treba organizirati aktivnosti:
- pripremanje
- prijem i obrada novih sadržaja - učenje novog
- vježbanje i ponavljanje
- vrednovanje uspjeha

2.NASTAVNI PROCES - je ukupnost svjesno usmjerenih i koordiniranih nastavnih aktivnosti učenika i nastavnika u funkciji ostvarenja nastavnih ciljeva.

PRIPREMANJE - mora se pripremiti učenik (mora znati cilj i imati stanovita predznanja) i materijalno - tehnička priprema

PRIJEM I OBRADA NOVIH SADRŽAJA - vidimo kao spoznajno "koračanje" do cjeline sadržaja jedne nastavne jedinice.

OBRADA je temeljna nastavna aktivnost - sve ostale aktivnosti proizlaze iz obrade i temelje se na obradi.
Dva procesa:
- transformacija percipiranog u više kognitivne tvorbe (pojmove, pravila, zakonitosti, sustave)
- transformacija visoko obrađenih spoznaja u empirijske korelate

VJEŽBANJE je i dio obrade: opredmećuje znanje i produbljuje spoznaju - omogućuju VJEŠTINU koju karakterizira fleksibilnost i prilagodljivost ponašanja situaciji.
Učenik tu uči repertoar radnji i kriterijski obrazac za autoevaluaciju osobnog postupanja.

Vježbanje artikuliramo:
1. PRIPREMA ZA VJEŽBANJE
1.1 Jasno odrediti cilj vježbanja
1.2 Obnavljanje znanja koje se nalaze u vj.
1.3 Odrediti kriterije uspješnog vježbanja
1.4 Materijalno-tehnička priprema
1.5 Instruktaža - verbalna i aktivistička (demonstracija + govor + crtanje + pitanja)

2. VJEŽBANJE
2.1 Početno vježbanje - težište je na točnosti operacija
2.2 Osnovno (temeljno) vježbanje - nastaje kada učenik može točno izvesti i objasniti neku aktivnost - to je temelj formiranju vještine
2.3 Završno vježbanje - omogućuje daljnje ovladavanje vještinom i otpornost na negativan utjecaje te omogućuje povezivanje s drugim vještinama

PONAVLJANJE - učenje kojim otprije poznato znanje podižemo na višu razinu generaliziranosti, kao produbljenu obradu.
Sa stajališta kvalitete, ponavljanje vidimo:
- kao reproduciranje, dosjećanje otprije poznatog gradiva
- kao korištenje (na mnogo načina) otprije poznatog gradiva - integracija - produktivno ponavljanje: analiza, sinteza, klasifikacija, uspoređivanje, analogija, dokaz, rješavanje problema, konkretizacija
Insistirati na doslovnoj reprodukciji znači vući učenje na nižu razinu (ne potiče se otkrivanje novih i dubljih veza) - treba poticati osobni način iskazivanja sadržaja.

ANALIZA - rastavljanje cjeline na dijelove s ciljem da se bolje uoče veze i odnosi među njima.

SINTEZA - slaganje pojedinosti u cjelinu.

KLASIFIKACIJA - složeno postupanje i način organizacije sadržaja pomoću različitih divizija. Imamo: diobenu cjelinu, osnovu podjele i članove podjele

USPOREĐIVANJE - traženje sličnosti i razlika između dva ili više predmeta ili pojava.

ANALOGIJA - uspoređivanje pojedinačnosti, traženje sličnosti i istovjetnosti.

DOKAZ - iznosimo argumente za ili protiv neke teze.

RJEŠAVANJE PROBLEMA - učenje kojim dajemo odgovor na pitanje - pomoću hipoteza.

KONKRETIZACIJA - nalaženje primjera kojima se potkrepljuje neka zakonitost ili neka tvrdnja.

VREDNOVANJE USPJEHA

VREDNOVANJE - utvrđujemo stupanj stečenih znanja i vještina u odnosu na postavljene ciljeve.

MJERENJE - iskazivanje znanja i vještine pojedinca u nekim brojevnim vrijednostima dobivenim ispitivanjem te usporedba s rezultatima drugih pojedinaca u jednakoj situaciji.

PROCJENJIVANJE - na ljestvici (1-5) odredi pozicija učenika.

OCJENA je vrijednosni sud koji ima uporište u rezultatima mjerenja tj. procjenjivanja

U svakoj ocjeni postoje 3 komponente znanja:
1. prepoznavanje pojedinosti
2. razumijevanje, povezivanje pojedinosti
3. mogućnost transfera

Vrednovanje vještina - komponente znanja:
1. kognitivni temelj vještine
2. poznavanje repertoara radnji
3. primjerenost izvedbe zahtjevima situacije
4. mogućnost transfera - fleksibilnost

ISPITIVANJE - 2 stvari su neophodne:
1. jasno i jednoznačno (operativno) odrediti što podrazumijevamo pod znanjem
2. kako to učiniti "vidljivim"

MOGUĆNOSTI POGREŠKE kod ocjenjivanja:
- nedovoljan broj valjanih činjenica o znanju
- nedovoljno često se ispituje
- nedovoljan uvid u sve razine znanja
- nedovoljna raznolikost isitnih postupaka

OCJENJIVAČ čini pogreške
- kriteriji mu variraju
- sklonost slabijim ili boljim ocjenama tj. zbog nesigurnosti se drži zlatne sredine
- halo-efekt - sklonost da ne osnovi nekih osobina zaključujemo o znanju

TEHNIKE ISPITIVANJA:
1. opažanje tijekom nastave
2. usmeno ispitivanje
3. pismeno ispitivanje
- školske pismene zadaće (esej)
- kontrolna pitanja (zadaća esej tipa)
- kontrolni zadaci (objektivnog tipa)
- niz zadataka objektivnog tipa
- test znanja - standardizirani postupak

NIZ ZADATAKA OBJEKTIVNOG TIPA - procedura:
1. Instrument se mora locirati na točno određ. područje
2. Taksativno navesti znanja koja imaju najveću važnost
3. Taksativno navedeno znanje pretvoriti u pitanja
4. Pitanja optimalno grupirati (tip, karakter građe, težina)
5. Paziti ne nema nerješivih i lako rješivih zadataka
6. Zgotovljeni instrument treba validirati - dati ga na ocjenu stručnjacima
7. Priložiti uputu učenicima i nastavnicima - radi ujednačene primjene
8. Obrada rezultata

VREDNOVANJE USPJEHA:
FORMATIVNO - integrirano je u sam nastavnog proces te ga vidimo u funkciji optimalizacije učenja (kroz komunikaciju)
SUMATIVNO - činimo nakon završetka učenja - vidimo postignuće s obzirom na određene standarde.

ORGANIZACIJA NAST. UČENJA

ORGANIZ. NASTAVE (realni uvjeti naše škole):
- heurističko shvaćanje nastavnog sata - bit je djelotvorna pomoć nastavnika učeniku u stvaranju znanja
- učenje u slobodi - oslobođeno restrikcija, hijerarhije i autoriteta i afirmacija suradnje i kooperacije
- uvažavanje osobnosti te razvojnih potreba i mogućnosti svakog pojedinca

1. Ciljevi učenja - operativno iskazani

2. Proces:
- pripremanje
- Glavni dio - obrada - zasniva se na izvorima koji se promatraju te se prikuplja relevantna građa koja se obrađuje te se dokazuje valjanost spoznaje
- vježbanje
- ponavljanje
- formativno vrednovanje

3. Sumativno vrednovanje - u odnosu na postavljene ciljeve - što smo postigli

4. Završni dio - kratak pogled unazad

MAKROARTIKULACIJA - globalni tijek nastavnog sata - pripremanje, obrada, vježbanje,... te uvodni, glavni i završni dio

MIKROARTIKULACIJA - svaki segment i cjeline se detaljno razrađuju

DOMAĆA ZADAĆA - sadržaj može biti: vježbanje, ponavljanje te obrada novog sadržaja - učenik stječe znanja ali, istovremeno i iskustva i navike učenja.

UČENJE KOD KUĆE - niz sastavnica:
1. stupanje razvijenosti važnih sposobnosti
2. stupanj osviještenosti ključnih zakonitosti učenja, pamćenja i zaboravljanja
3. stečene sposobnosti korištenja stanovitih strategija učenja (napamet, mehaničko, vježbanje, rad na tekstu, produktivno ponavljanje)
4. navike za djelotvornije učenje (da se uči svaki dan u određeno vrijeme; s olovkom u ruci; pregled, sređivanje i ponavljanje što se danas radilo u školi; preslušavanje vlastitog znanja; ponavljanje starog gradiva; korištenje leksikona, rječnika)
5. učenje s ciljem (prepoznavanja, reproduciranja sadržaja i rješavanja problema)
6. motivacija za školski uspjeh ili izbjegne neuspjeh (pozitivna i negativna emocionalna usmjerenost)

PLANIRANJE NASTAVE

PLANIRANJU NASTAVE prilazimo na dvije razine:
- globalna razrada (godišnje planiranje) osnovnog programa u okviru predviđenog vremena za određeni razred (dolazi do razine nastavne jedinice: nastavni predmet - nastavno područje - nastavna cjelina - nastavna tema - nastavna jedinica)
1. istaknemo globalne ciljeve
2. konkretizacija
- planiranje nastavnog učenja na razini nastavne jedinice - sadrži tri dijela:
1. operat. iskazivanje ciljeva znanja i vj.
2. razraditi proces koji implicira: emisiju sadržaja, aktivnosti poticanja, prijema i obrade nastavnih sadržaja tj. učenja
3. definiranje kriterija (kriterijskih zadataka) koji će omogućiti valjan uvid u postignuća

NASTAVNI KURIKULUM

KURIKULUM označava znanstveno, stručno-didaktički osmišljen i obrazložen tijek poučavanja i učenja tj. metodu - racionalan postupak orijentiran na obrazovno postignuće i odgoj.

KURIKULUM = nastavni plan i program - ukupnost sveg "ciljnog" nastavnog događanja.

DIDAKTIKU - više zanima kako sadržaj predstaviti uč.

KURIKULUM - više se orijentira na izbor i obrazloženje izbora sadržaja i učenje.
Kurikulumski pristup napustio je shvaćanje poučavanja kao transmisiju gotovog znanja. On pokazuje put do izvora znanja i pruža potrebnu potporu učeniku. Učitelj čini sve kako bi omogućio potrebna iskustva učenika ali mu je od pomoći i kod obrade tog iskustva.

TYLER - njegova teorija postavljena je kao sustav odgovoran na pitanje: KOJI TIJEK TREBA SLIJEDITI U PLANIRANJU KURIKULUMA?

Kur. sustav mora odgovoriti na 4 Tylerova pitanja:
1. Što se ovim učenjem želi postići? ZNANJE ŠTO!
Jasno određivanje ciljeva, onoga ŠTO se kani učenjem postići, temelj je svega k. planiranja.
2. Što učiniti kako bi se kurikulumska očekivanja ostvarila? ZNANJE KAKO!
Ciljevi određuju iskustva u čijoj osnovi je pomno odabrana i primjereno predstavljena građa.
3. Organizacija - kako sve dijelove povezati u cjelinu kurik. događanja u čijem je središtu signifikantno učenje - omogućuje i socijalna i afektivna iskustva.
Brojni su načini iskustvenog učenja: simulacije, igranje uloga, workshop, metoda slučaja, Brainstorming, projekt-metoda, rad po uzoru,... usto se koriste i klasične metode: predavanje, heurist. metoda, rad na tekstu, praktični rad,...
TEMELJNO je dovesti u optimalan odnos ciljeve, program s odgovarajućim situacijama učenja tj. stvaranje okružja pogodnog za najbolje učenje (NAJBOLJE SE UČI ono što sami činimo, u čemu smo stvarno angažirani, kad slobodno formiramo odgovore na neku situaciju).
4. Evaluacija - postupak provjere postignuća učenika - treba utvrditi odnos između ostvarenog (OP-v) i očekivanog (OČ-v).

NASTAVNI SUSTAVI

PREDAVAČKA NASTAVA
- pretežno verbalna, frontalna emisija sadržaja
- nastaje pojavom razreda i razredno-satne organizacije
- lišava učenika relevantnih iskustava
- glavni izvor znanja je nastavnik i mjerilo je svega
- sadržaj dolazi prebrzo, obilno i neadekvatno pružen kojeg učenici ne stignu adekvatno obraditi
- težište je na rad kod kuće
- ne dopušta razvoj autonomije
- malo je prostora za odgoj
- nekonformistični učenici se tretiraju kao nedisciplinirani
- uspjeh uč. se svodi na mogućnost reprodukcije ispredavanog sadržaja
- nastavnik se učeniku obraća kao nastavnik a ne kao čovjek i ne osjeća se dijelom razreda
- ozbiljan je ograničavajući faktor u odgoju i obrazovanju

HEURISTIČKA NASTAVA
- temelji se na razvojnom razgovoru kojim se uč. potiče i usmjerava na pronalaženje i otkrivanje novih sadržaja - organizirana responditivna aktivnost
- omogućuje uč. da spozna bit u pojavi
- kognitivno je orijentirana i izrazito direktivna (jako strukturirana, strogo usmjerena i regulirana)
- socijalno-afektivna komponenta podređena je kognitivnoj
- više potiče originalno i divergentno mišljenje, inicijativu uč. i autentičnu reakciju
- težište nije na prihvaćanju tuđeg iskustva - već samo na osobnim pokušajima i iskustvima (signifikantno učenje) - a to je pravo učenje!
- ravnopravan odnos uč. i učitelja
- nije težište samo na nekoj "krajnjoj" spoznaji, već i na ostalim kognitivnim i soc-afektivnim iskustvima
- težište nije više samo na sadržaju već i na njegovom prijenosu
- ograničenje: pitanja postavlja gotovo isključivo učitelj - strogo usmjerena i regulir. aktivnost učenja
- između "S" i "R" postoji "slobodan" prostor koji je ispunjen aktivnošću traženja odgovora ili rješenja - i to je elementarna sadržajno - spoznajna čestica u okviru jedne nast. jedinice
- nastavnik nema monopol nad istinom - oma je u izvoru, samo je treba naći
- ona uključuje i pitanje učenika - kako se od učenika ne traži naučeni odgovor, učenik, tražeći odgovor svoje teškoće oblikuje u obliku pitanja nastavniku, drugim uč. ili sebi
- nastavnik se obraća "prosječnom" uč. - zato je nekima preteška, a drugima prelagana
- sadašnja organizacija ozbiljno onemogućuje da se unesu brojna poboljšanja i inovacije

PROGRAMIRANA NASTAVA
- u osnovi sadrži ideje heurističke nastave: smišljeno i racionalno vođen proces učenja
- vođenje i usmjeravanje ne čini nastavnik već program (software) s kojim uč. komunicira
- povećan je stupanj scientizacije učenja
- učenje svakog uč. se nalazi pod stalnim "nadzorom" programa - odnos 1:1
- diferencijalno potkrjepljenje - svaka dobra reakcija se nagrađuje a loša kažnjava tako što izostane nagrada
- izrazito kognitivno-scientistički organizirano: svaki sadržaj može se naučiti ako:
1. se gradivo podijeli na manje cjeline i postupno se savlađuju do punog znanja
2. povratna reakcija - odbacuje nepoželjne a zadržava poželjna reagiranja
- temelji se na biheviorizmu - naglašava ekstrinzično poticanje aktivnosti pojedinca u poželjnom pravcu
- izrazito direktivan karakter - štetno
- program je sastavljen od većeg broja manjih članaka (spoznajna jedinica) - spoznajna distanca je razmak između članaka - prijelaz na novi članak je spoznajno koračanje
- ČLANAK sadrži tri djela:
1. nova čestica znanja - informacija
2. zadatak-pitanje kojem je primarno da potakne uč. na relevantne aktivnosti
3. povratna reakcija - program usmjeruje i regulira aktivnosti i vodi ga do cilja
ARTIKULACIJA programiranog sata:
1. pripremanje - tri pravca: jasnoća cilja, stvaranje mater. pretpostavki učenja, stvaranje spoznajne osnove učenja
2. samostalni rad uč. - nastavnik pripomaže
3. kriterijski zadaci - indikatori uspješnosti
- ukazala je na potrebu jasnih određivanja nastavnih ciljeva, narušila strogu tradicionalnu organizaciju nastave, ozbiljniji respekt učenika i zakonitosti učenja,...

PROBLEMSKA NASTAVA
- zasniva se na iskustvenom i inovacijskom učenju u kojem značajno sudjeluje anticipacijska komponenta koju obilježava divergentno mišljenje, kreativnost, suradnja, vaganje ideja, stvaranje alternativa, odgovornost odlučivanja,...
- rješavanje problema učenik uči tako što angažira svoja ranija iskustva u rješavanju novonastalih situacija u vlastitom spoznajnom prostoru
- pretpostavlja odsutnost direktivnosti nastave, vjeru u snage i mogućnosti učenika
- implicira demokratski kontekst - osim obrazovanja ostvaruje se i odgoj
- socio-afektivna emancipacija i sloboda - preduvjet su oslobađanja ostalih potencijala učenika
- u osnovi je radoznalost subjekta
- didaktičko-organizacijski TIJEK nastave:
1. Problemska situacija - do rješenja se može doći samo istraživanjem - treba razgovarati jer se problemsko pitanje mora izoštriti, izbistriti, kako se u istraživanju ne bi lutalo
2. Rješavanje problema - na osnovi postojećeg iskustva i znanja učenik daje moguće odgovore.
- postav. hipoteza - određuju što se promatra
- prikupljanje relevantnih podataka, činjenica - verifikacija hipoteza
3. Zaključci - odgovor na problemsko pitanje je verifikacija postavljenih hipoteza.
Rješavanje problema kao način nastavnog rada narušava tradicionalnu nastavu i školu, ruši katedre, školske zidove, pomaže prerastanju stare školske maksime "ne za školu već za život", "uči jer ćeš bolje rasuđivati i živjeti", tj. stereotipa o školovanju kao žrtvi u ime sretnije budućnosti - NUDEĆI školovanje koje će najbolje spremati za budućnost time što će se usmjeriti na valjanu sadašnjost.
Budućnost pojedinca ne može se graditi na žrtvovanju njegova individualiteta - naprotiv - što njegova sadašnjost više omogućuje njegov individualitet, on će biti spremniji za budućnost.