PROFESIONALNA ETIKA UČITELJA

U stručnu sposobnost učitelja spadaju: stručno znanje, vještine (stručne sposobnosti), profesionalna etika.
Pod "profesionalnom etikom" se misle moralni stavovi koje čovjek ima prema svome radu i posebnim zadacima i dužnostima svoga poziva.
Učitelji mogu ispuniti svoje zadaće samo onda kad steknu povjerenje i poštovanje svojih učenika.

OPĆE MORALNE NORME UČITELJSKE PROFESIJE

1. UČITELJI MORAJU POZNAVATI PROFESIONALNE NORME I DUŽNOSTI

2. UČITELJ SE TREBA POTPUNO POSVETITI SVOME POSLU

3. UČITELJ MORA STEĆI I POSJEDOVATI VISOKI STUPANJ PROFESIONALNE KOMPETENCIJE
(zato je neophodno da se on stalno dalje obrazuje i usavršava)
a) Učitelj treba steći i posjedovati najmanje ona znanja i umijeća koja treba posredovati svojim učenicima (znanje predmeta, struke)
b) Učitelj treba stalno raditi na poboljšanju svojih metoda podučavanja, uzimajući u obzir znanstvene spoznaje o učenju i metodama poučavanja
c)Učitelj treba nastojati steći i usavršavati ona karakterna svojstva koja su neophodna za dobro obavljanje profesionalne djelatnosti
- dobrohotnost prema učeniku (nesebičnost, nesentimentalna sklonost prema učeniku, altruistički stav)
- samodisciplina i strpljivost
- duhovna svježina (intelektualna pokretljivost i svježina, stanovita živost i veselost duha)
Herbart: "biti dosadan je najteži prekršaj u nastavi"
- sposobnost uživljavanja (sposobnost za empatičko razumijevanje unutarnje života drugog čovjeka, posebno djece i mladih)

NORME PREMA UČENIKU
Temeljna etička norma glasi: Raditi dobro za svakog učenika, odnosno, ne štetiti niti jednom učeniku. Učitelj mora uvijek istovremeno misliti na dobro učenika, kao i cijelog odjela, škole i zajednice.
Učitelj mora biti samokritičan i voditi računa o tome kako učenik doživljava njega i njegovu nastavu.

1. UČITELJ MORA VODITI RAČUNA O ZDRAVLJU UČENIKA I ŠTITITI GA OD OPESNOSTI ZA NJEGOVO ZDRAVLJE
a) tjelesno zdravlje:
- ne preuranjivati ali niti ne zakašnjavati sa učenjem sadržaja
- paziti na pravilno osvjetljenje
- poštivati propise o radnom mjestu i propise o zaštiti na radu
- zaštita i preventivni rad od korištenja kemijskih i drugih sredstava štetnih za zdravlje
- optimalno opterećenje učenika (ni preveliko ni premalo)
b) duševno zdravlje
- optimalno intelektualno opterećenje
- poticajni stil rada u nastavi (sutentične situacije učenja, ležernija atmosfera poučavanja, sloboda izražavanja vlastitog mišljenja, obrazložena kritika, suradnički odnos, kooperativnoo učenje,...)
- prepoznavanje i uzimanje u obzir mogućnosti svakog učenika

2. UČITELJ TREBA TEŽIŠTE SVOG RADA STAVITI NA BRIGU ZA INTELEKTUALNI RAZVOJ I ZA RADNE VRLINE SVOJIH UČENIKA
Intelektualne zahtjeve učeniku treba postaviti tako da svaki učenik može postići najbolje mogući uspjeh, primjeren svojim mogućnostima.

3. UČITELJ TREBA DOPRINJETI MORALNOM RAZVOJU SVOJIH UČENIKA
Učenik mora učiti živjeti u svijetu sa različitim moralnim shvaćanjima (stavovi, uvjerenja), a da pri tome ne može biti moralno ravnodušan.
Moralne norme: uvažavanje ljudskog dostojanstva, vladanje sobom, osjećaj odgovornosti, spremnost pomoći, zajednička vjerovanja, tolerantnost, radna volja, poštovanje i ljubav prema bližnjem, ljubav prema domovini, istinoljubivost, demokratsko mišljenje, mirotvorni stav, miroljubivost.
Moralni odgoj u javnim školama mora biti usmjeren na neprijepornu moralnost: marljivost, poslušnost, točnost, urednost, snošljivost i učtivost.
Učitelj ne treba bježati od osjetljivih tema (pitanja religijskog odgoja, seksualno-erotskog razvoja učenika, vojska, zaštita okoliša) nego se razborito ophoditi s njima. Ne preuranjeno, ne neutemeljeno i ne činiti učenika nesigurnim.
Učitelji su odgovorni za to da nepotrebno i neutemeljeno ne oslabljuje vrijedna moralna mišljenja koja postoje u narodu i njegovim posebnim skupinama.
Moralni nazori su usko povezani s čovjekovim svjetonazorskim ili religijskim mišljenjima-vjerovanjima. U temeljne dužnosti učitelja spada da ova uvjerenja roditelja i svojih učenika poštuje.
Učitelj mora, unutar prostora koji mu je zakonski dat, udovoljiti kako pristalicama tako i protivnicima seksualne slobode.

4. UČITELJ TREBA MISLITI NA DUHOVNO DOBRO SVOJIH UČENIKA
O duhovnom dobru čovjeka uglavnom brinu religijske i svjetonazorske zajednica. To spada u temeljno pravo svakog čovjeka da se uključi u jednu takvu zajednicu ili da to ne učini.
U liberalnim pravnim državama svaki građanin sam može odlučiti u što će on vjerovati.
Učitelj treba poštovati svjetonazorska i religijska uvjerenja svojih učenika i njihovih roditelja i koliko god je moguće podržavati.
Učitelj mora ispuniti vjerovanja i ateista i vjernika, ali to ne isključuje da on iznese u nastavi svoje vlastito stajalište. On treba samo razborito i oprezno učenicima pomoći da sami misle i da konačno sami mogu odlučiti u što će vjerovati.