KVALITETNA NASTAVA

- strategija učenja mora počivati na aktivnom ponašanju učenika a ne na preuzimanju gotovih znanja

- spoznaja, znanja i iskustva nastaju kroz akciju samog subjekta

- bit učenja je u traženju, otkrivanju - kroz to učenik stvara iskustvo, stječe znanje

- osnovno pravilo: učenje treba što više zasnovati na iskustvu - ako ga učenik nema, tada stvaramo uvjete da ga stekne (u laboratoriju, radionici, poligonu, terenu,...)

- priznati pravo učenika na različitost

- individualizacija učenja - usmjeravanje pojedinca na ono učenje u kojem pokazuje najviše ili više

- omogućiti samoaktualizaciju pojedinca u onim aktivnostima za koje posjeduje najjače potencijale

- omogućiti samorealizaciju učenika - istinski "motivator" jer pruža pravo zadovoljstvo

- svaki pojedini učenik ima i svoj osobni prostor, "osobni način i put" - to nastava mora respektirati

- učenik treba biti što manje podučavan, što više učiti, što više biti "izložen" osobnim aktivnostima različite vrste i različitog stupnja složenosti

- bitno je da svako dijete doživljava uspjeh

- poticati kreativnost - omogućiti veću samostalnost pojedinca

- učenje "u slobodi" - oslobođeno restrikcija, hijerarhičnosti, i autoritarnosti, afirmacija suradnje i kooperacije

- učenje treba imati i emocionalno iskustvo - nije dovoljno "vidjeti i čuti" nego i doživjeti

- učitelj mora MNOGO ZNATI i biti NETKO

- autonomija se neće pretvoriti u anarhiju ako se na učenika postavljaju visoki standardi glede kvalitete obrazovno/odgojnih postignuća

- potrebno je da nastavnik stalno uči

- kvalitetna komunikacija - što je veći broj kanala kojima jedna građa dolazi do učenika (bolji prijem, kvalitetnije i valjanije znanje, manje "šumova", veća vjerodostojnost komunikacije)

- socijalna interakcija - što je interakcija između pojedinca i njegove socijalne sredine kvalitetnija, to u motivaciji za školski uspjeh više sudjeluje težnja za uspjehom a manje strah od posljedica mogućeg neuspjeha

- učitelj je samo suradnik, stručnjak koji organizira nastavu, samo "prvi među jednakima", inicijator, animator

- dokinuti hijerarhičnost i autoritarnost

- omogućiti horizontalnu (odgojnu) komunikaciju (potiče samosvijest i samopoštovanje pojedinca, osjećaj osobne vrijednosti, bolju motivaciju, odgovornost, višu razinu težnji, intelektualnu i moralnu autonomiju pojedinca, oslobađanje stvaralačke energije,...)

- povećati udio učenika u nastavnim aktivnostima - na "štetu" govorne aktivnosti nastavnika

- onaj koji uči (učenik) mora biti više aktivan od onoga koji poučava (nastavnik)

- insistirati na jednoznačnoj i stalnoj upotrebi stručnih termina (učenici više i bolje zapažaju, dublje i s više smisla primaju i obrađuju sadržaje, reakcije su primjerenije zahtjevima situacije)

- ne zaboraviti i teorijski pristup - on je posebno važan za transfer znanja, poticanje fluentnosti ideja i divergentno (inovativno) mišljenje

- prostor i nastavna oprema izravno utječu na "bogatstvo" nastavnih aktivnosti

- nastavnik treba posvetiti manje pažnje na planiranje osobnih aktivnosti a više na aktivnosti učenika pomoću kojih oni uče

- sposobnije učenike češće prepustiti samostalnom radu i osobnoj inicijativi

- učenici nižih sposobnosti postižu bolje rezultate kad ih se izravno podučava

- treba njegovati sve socijalne oblike rada (frontalna nastava, grupni rad, rad u paru, individualni rad) - raznovrsnija nastava i bogatija iskustva učenika

- prijem i obradu sadržaja ne prepuštati spontanim reakcijama učenika nego ih poticati organizirano, didaktički smišljeno

- učenikova aktivnosti ima obilježje organizirane responditivne aktivnosti

- nastava mora biti neprestano usmjeravana i regulirana te se odvijati u optimalnim "koracima" kako do učenika ne bi pristizalo više sadržaja nego što on može primiti i preraditi

- ne mnogo nego na mnogo načina

- nije dovoljno samo iskustvo - neophodna je i njegova interpretacija, odnosno, "gotova znanja" moramo dovesti na razinu iskustva

- govorna aktivnost ima veliki značaj prvenstveno zato što je praćena složenim mentalnim procesima - govor je i osnova i rezultat svih ljudskih mentalnih djelatnosti

- pojmovi, pravila, zakoni, teorije se ne uče napamet već se učenjem stvaraju - to je proces popunjavanja riječi tj. termina korespodentnim sadržajem

- skraćeno pisanje na ploči potiče učenje

- razvijati mišljenje poticanjem učenja s razumijevanjem (uvidom) te učenje kako se obavljaju misaone operacije (indukcija, dedukcija, analiza, sinteza, formuliranje problema i hipoteza)

- učiti navike (kao standard ponašanja) koje su od osobitog značaja za nastavu nekog predmeta (ustrajavanje na: strogom pridržavanju pravila zaštite na radu; zadatak se mora točno i do kraja riješiti; provjeriti rezultat rada; ispravno rukovati uređajima; urednost radnog mjesta; uredno pravljenje bilježaka, crteža, skica, izvršavanje preuzetih obaveza, poštivanju tolerancija,...)

- učenje će se intenzivirati i time što nastavnik upućuje učeniku različita pitanja i zadatke

- svaka prerada (u bilo kom pravcu: konkretno-apstraktno ili apstraktno-konkretno; konkretno-druga konkretnost; apstraktnost-druga apstraktnost; riječ-slika; praktični čin-crtež,...) služi intenzifikaciji učenja

- treba dati prednost induktivnom putu (kad se polazi od konkretnosti prema apstraktnom) jer on pruža više mogućnosti kognitivnog angažmana učenika

- "radna memorija" učenika je ograničenog kapaciteta - zato vještine dovedene do automatizacije (prenaučavanjem - vježbanjem i nakon što je zadatak usvojen) mogu osloboditi energije učenika za procese više razine

- ponavljanje je majka znanja - ponavljanjem otprije poznato znanje podižemo na višu razinu generaliziranosti - produbljena obrada - otkrivamo nove i dublje veze i odnose - procesi strukturiranja nastavnih sadržaja u veće smislene cjeline pružaju veći otpor zaboravu i značajno povećavaju transfer znanja

- poticati osobni način iskazivanja sadržaja

IMATU U VIDU:

Gotovo cjelokupno iskustvo čovječanstva, stvarano generacijama, uobličeno je u govor i tako, u tom obliku dostupno.

Stara kineska poslovica:
Što čujem - zaboravim
Što vidim - zapamtim
Što učinim - razumijem i znam.

Ne smije se smetnuti s uma da je nastava stohastički proces koji nije moguće do kraja kontrolirati - mora se biti elastičan te držati se postavljenih ciljeva "pod svaku cijenu" šteti nastavi upravo zato što ignoriramo realnu situaciju.

Da bismo razumjeli neku novu građu ili situaciju (stekli novo znanje) moramo to novo dovesti u vezu s onim što otprije znamo, uvrstiti u postojeći sustav znanja i informacija.

Bit je da pojedinac bez pritiska i u slobodi stvara osobne vrijednosti. Jedino kroz takav doživljaj sebe može se doći do realne slike o sebi koja predstavlja jako uporište vlastitog ega koji ne dopušta da misli i čini samo ono što se od njega očekuje, da razvija konformističku svijest.

Razvoj pojedinca najpotpunije se izražava upravo kroz njegovu samoaktualizaciju.

Nedirektivnost nastave plodno je tlo razvoju moralne i intelektualne autonomije pojedinca, koja se očituje u sposobnosti osobnog odlučivanja, ali i u sposobnosti prihvaćanja mišljenja i stavova drugih, u razmatranju svih činitelja koji pri odlučivanju mogu imati relevantnu ulogu.

Današnje se obrazovanje ne može više zadovoljiti samo zapamćivanjem. Ono se sve više traga za stvaranjem osobnog iskustva učenika kao temeljnog supstrata njegovog obrazovanja.

Umjesto "proizvodnje odgovora", suvremena nastava svoje težište stavlja na kvalitetu rada koja nije samo kognitivno određena. Učenje je strogo intiman i kreativan rad i zato ga je nemoguće izvana strogo kontrolirati bez posljedica.

Intelektualni potencijali pojedinca iskazat će se u nastavi na efikasniji način ako stvaramo uvjete kojima se:
- heterogeno prevlada autonomnim
- direktivno nedirektivnim
- intelektualizam (kognitivizam) holističnošću
- oponašanje autentičnošću
- usvajanje znanja stvaranjem znanja,...

Razredno-satna organizacija nastave nema dovoljno prostora za stjecanje osobnih iskustava, osobnu inicijativu, autentično (ne naučeno) ponašanje, za inovacijsko učenje, za integraciju iskustva i učenja, za kritičko istraživanje (nasuprot stvaranju "zaliha znanja") i znanstveno mišljenje.

Budućnost pojedinca ne može se graditi na žrtvovanju njegova individualiteta - naprotiv - što njegova sadašnjost više omogućuje njegov individualitet, on će biti spremniji za budućnost.

Subjektivitet nastavnika nije moguć ako se ne ostvaruje i subjektivitet učenika, i obratno. Nastavnik se ostvaruje tako što se potiče i omogućuje odgoj u nastavi, tj. ostvarenje samog učenika.

Svaka nastava, kao praksa ili teorijski koncept, mora proći i odgovarajuću etičku validaciju. Ona se uvijek mora promišljati iz pozicije afirmacije humaniteta.

Nastavnici se moraju osloboditi shvaćanja da su upravo oni ti koji daju učenicima i slobodu i odgoj i obrazovanje.

Naša stručnost se očituje u stvaranju uvjeta u kojima težnja za efikasnim obrazovanjem i odgojem neće ograničavati razvoj osobnosti.