WALDORFSKA PEDAGOGIJA

Biografija utemeljitelja
RUDOLF STEINER rođen je 1861. godine u Kraljevcu, a umro je 1925. godine u Dornachu (Švicarska).
Steiner je svoje prvo javno teozofsko očitovanje 1902. godine u društvu Giordano Bruno označio "rođenjem antropozofije".
Njegov "Savez za tročlanost društvenog organizma" imao je za cilj: sloboda u duhovnom životu, jednakost u pravnom životu i bratstvo u gospodarskom životu.
1919. god. nastaje prva waldorfska škola s vlastitim seminarom za učitelje.

Temeljna pedagoška načela
Odgoj je pitanje koje je duboko utemeljeno u društvu, što znači da je s njim nerazdvojivo povezano kao i sa svim drugim područjima ljudskog života.
U sliku čovjeka koju učitelj nosi u sebi uz svoje pedagoško djelovanje spada i poštivanje individualnosti koja je slobodna, besmrtna i jedinstvena.
Učitelj za dijete treba biti duhovni "pomagač njegova razvoja".
"Kulturološke epohe" - dijelovi bića i sposobnosti djeteta i cijeli ljudski rod prolazi kroz slična sedmogodišnja razdoblja.
Tri "rođenja": fizičko rođenje na početku prvog sedmogodišnjeg razdoblja, rođenje životnih snaga tijekom izmjene zuba i astralno rođenje koje počinje pubertetom.
U prvom sedmogodišnjem razdoblju "čarobna formula odgoja" glasi - uzor i oponašanje. U drugom sedmogodišnjem razdoblju životnim je snagama potreban autoritet kojeg se voli da bi dijete kasnije moglo razviti dobre navike i dobar životni ritam. Mladi čovjek tek postizanjem spolne zrelosti doseže onu zrelost koja mu omogućuje donošenje odluka, razvijanje samostalnog mišljenja i oslobađanje.
SLOBODA (R. Steiner): "Čovjek je jedino biće koje je u stvaralačkom procesu obdareno duhom koji mu omogućuje spoznaju samoga sebe i svijeta oko sebe, te djelovanje na temelju slobodne odluke. Tom duhu treba osloboditi put održanjem tjelesnog zdravlja, vježbanjem onih duševnih snaga koje su povezane s osjećajima i voljom i osposobljavanjem živog mišljenja."

Slika djeteta
Waldorfski pedagog drži dijete duhovnim bićem čije mu je vođenje povjereno na nekoliko godina.
Učitelj se sa strahopo-štovanjem odnosi prema učeniku koji njegovoj zadaći može više pomoći nego sva pedagoško-didaktička znanja.
Kritika i kazna nužna su korektura njegovog ponašanja i nisu podcjenjivanje ličnosti uče-nika.
Temperament prožima cjelokupni nastavni proces i onaj je dio djetetovog bića kojem waldorfski učitelji posvećuju posebnu pažnju.

Tip škole
Waldorfske škole su slobodne škole. Sloboda se temelji na Steinerovim idejama o tročlanosti - izražava se u samoodređenju: cjelokupni život u školi interno je uređen što uključuje raspored sati kao i godišnje planiranje, gradnju škole i zapošljavanje učitelja.
Samoorganiziranje je šansa za stvarnu, slobodnu i kooperativnu zajedničku suradnju roditelja, učenika i učitelja. Nositelji waldorfskih škola su društva koja potpomažu njihov napredak.
Razredna se zajednica promatra kao životna zajednica koju se ne smije razbiti ponavljanjem razreda, ali ni odabirom učenika prema uspjehu.

Pojedinačni razred
Razred se doživljava kao zajednica koja zajednički uči, radi i proslavlja u dnevnom i godišnjem ritmu, zajedno proživljava pustolovine izvan škole i njezinih epoha i odlazi na putovanja.
Pojedini razred samo je dio školske obitelji; jednom daje priredbe, drugi je put samo posjetitelj brojnih događanja i proslava u školi pa tako postaje živi dio velikog organizma koji uči i umjetnički djeluje.
Učitelj i odgajatelj
Učitelj spaja svoju sudbinu s razredom na poseban način. Njegov temperament i karakter, snaga njegove volje i toplina srca, njegovo strpljivo uživljavanje kao i njegov prirodni autoritet bitno određuje "njegov" razred.
Njegova ličnost i duhovnost, koje djeluju kroz njega tijekom cijelog školovanja, puno su važnije za djecu od svih nastavnih sadržaja i didaktičkih sloboda.

Struktura nastave
Najvažnije je cjelovito razumijevanje i duboka spoznaja svijeta i čovjeka. Nastava proizlazi iz ljubavi prema čovjeku i iz strahopoštovanja prema božanskom stvaralačkom činu.
Prenošenje nastavnih sadržaja podijeljeno je u ritam "epoha" - područja koja treba naučiti i zahtijevaju intenzivni duhovni rad smjenjuju se u ritmu tri ili četiri tjedna. Ono što se prorađuje ne pamti se samo kratkoročno do sljedećeg ispitivanja, nego tone u dugoročno pamćenje i u pravom smislu riječi "uči se za život".
Rituali su neposredno povezani s ritmom koji svojom živošću potiče dijete, a svojim redovnim smjenjivanjem stvara povjerenje. U rituale spada učiteljevo pozdravljanje svakog učenika, zajednički razgovori, hodanje i pjevanje u ritmičko dijelu, izgovaranje opisnih ocjena,...

Odgoj osjetila
Rudolf Steiner označava osjetila "vratima koje vode u svijet". Potrebno je jako puno "odgojne umješnosti" da se u ovo naše vrijeme, kad vlada poplava podražaja, otvore ta vrata i da se održi i unaprijedi prirodno čuđenje djeteta prema mnogostranosti i veličanstvenosti stvaralačkog čina.
Elementarno osjetilno iskustvo preko prirodnih materijala i prirodnih pra-oblika je temelj svakog učenja već u waldorfskom vrtiću.

Odgoj pokreta
Preko ritma kao živog kretanja mogu se oblikovati mnogi nastavni sadržaji: trči se po tablici množenja, slova se oblikuju po zraku, oponašaju se pokreti koje ljudi čine,... Umjetničke ili obrtničke djelatnosti sadrže veliku mjeru pokreta. Učenici se uvijek kreću!
Učenik tijekom tjelo-vježbe može doživjeti divan osjećaj kako snagom volje nakratko svladava zemljine teže i kako pobjeđuje "prirodu".
Tijekom euritmije se na suptilnoj razini kretanja obraćamo duši, glasovi i tonovi postaju vidljivi preko gesti, osjećanja se izražavaju na umjetničkoj razini. Taj oblik kretanja može djelovati harmonično i uspostavljati ravnotežu kod djeteta koje je izloženo tako velikom broju vanjskih (reklama, buka, tempo) i unutarnjih (nesigurnost, nedostatna zaštićenost u obitelji, pubertetska kriza identiteta) činitelja stresa.

Religijski odgoj
Odgoj je nezamisliv bez predodžbe o tome da je čovjek duhovno biće. Nema nijedne stvari, nijednog nastavnog predmeta koji - nošen učiteljevim strahopo-štovanjem prema Bogu i Njegovom veličanstvenom stvaralačkom činu - u djeci ne bi probudio osjećaje strahopoštovanja, štovanja i prožetosti smislom.
Odgoj osjetila koji u waldorfskoj pedagogiji ima izuzetno značenje djeci stalno pruža stvari iz prirode - kristale, komade drveta, koje nijedan nadareni crtač ne bi mogao izmisliti, oblike iz biljnog i životinjskog svijeta koji nalaze svoju svrhu u životu svakog pojedinog bića i u kojima dijete može naslutiti ljepotu i savršenstvo stvaralačkog plana.
Učenicima koji ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici nudi se "slobodni kršćanski nauk" koji teži temeljnim kršćanskim stavovima i učenicima nakon puberteta omogućuje slobodnu, zrelu odluku o svom vlastitom vjerskom životu.

Nastavni materijal
Ostajući vjeran načelu da je predmet učenja cijeli svijet i kompletan čovjek uči se koliko je god to moguće preko realnog svijeta, u waldorfskoj školi ima vrlo malo knjiga napravljenog nastavnog materijala. Cijeli čovjek uči tijelom, dušom i duhom, svojim osjetilima.
Učitelj puno priča: tako se dječja duša suočava s unutarnjim slikama djeteta koje sluša i svako dijete oblikuje te slike svojom vlastitom maštom na poseban način.
Posebno velika pozornost poklanja se pamćenju naučenog: nema standardizi-ranog pisanja u bilježnice, nego svaki učenik oblikuje nastavnu jedinicu koju unosi u bilježnice prema svom pamćenju i prema svom osjećaju. Sve je oblikovano na umjetnički način.
Osobito zbog toga što učenicima na raspolaganju stoji tako malo "materijala" i tako malo "gotovih stvari" može nastati tako puno stvaralačkog (skulpture, slike, radovi u vrtu i metalu, tkani tepisi i marame od svile,...).

Mediji
Rudolf Steiner zahtijeva da se ljudi koriste samo onim stvarima čije biće i način djelovanja barem donekle mogu sagledati. Glavne zamjerke kritike medija su nekritično konzumiranje medija i nesvjesno prima-nje njihovih poruka koje nas zavode i koje zaobilaze naše ja. Zato se waldorfski pedagozi protive preranom konzumiranju medija kod djece.
Uz to se još i roditelji djece koja idu u waldorfsku školu obvezuju na to da njihova djeca neće imati pristupa elektronskim medijima, pogotovo televiziji, tijekom pohađanja osnovne škole. Stalna manipulacija medija može izazvati velike štete u duševno-duhovnom razvoju djeteta.
U pravoj dobi, u pubertetu, dolazi do svjesnog i odgovornog konzumiranja medija. Do te dobi učenici su već razvili svoje sposobnosti opažanja preko slušanja, čitanja, govora i predstavljanja tekstova iz svjetske literature, preko umjetničkog oblikovanja koristeći se najrazličitijim tehnikama i materijalima.

Kriteriji za prijam, nastavni planovi, svjedodžbe i prijelaz u druge, više škole
Prijamnog ispita nema, nego postoji samo jedna vrsta probne nastave, probnih igara i pripremne nastave.
Waldorfska škola se pridržava vlastitog nastavnog plana i programa kojeg je sastavio Rudolf Steiner.
Ne vrši se selekcija prema uspjehu i nema ponavljanja razreda. Ne trudi se odvojiti intelektualnu elitu od onih učenika koji su više nadareni za zanat i praktičnu nastavu. Puno se više trudi da svoj djeci koja su primljena pomogne otkriti i razviti tako različite i individualne talente.
Uspjeh se ne procjenjuje na standardiziran način, nego individualno - u obliku opisnih ocjena.
Waldorfska škola je prisiljena na kompromise kad se radi o prijelazu učenika u neke druge škole. Učenici koji žele položiti maturu pohađaju trinaesti razred koji priprema za maturu prema "normalnom" državnom nastavnom planu i programu.

Izvod iz svjedodžbe 5. razreda:
Naš život je kao neistesani blok.
Teškom mukom ga treba tesati da bi dobio oblik.
Hrabro udariti dlijetom
i izvoditi udarac za udarcem!
Onaj koji snažno i promišljeno želi stvarati,
Taj će i napraviti pravu stvar.
(M. Tittmann)

Roditeljski dom i škola
U različitim odborima roditelji pomažu svojim znanjima i potpomažu upravu škole. Roditelji čine mnogo toga što se inače bez njihove pomoći ne bi nikad ostvarilo jer se ne bi moglo financirati.
Waldorfska pedagogija je nezamisliva ako roditelji ne znaju i ne dožive na koji način njihova djeca uče i rade i ako i kod kuće ne potpomognu taj rad odgovarajućim ugođajem.