RIMOKATOLIČKA ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA,
DONJA STUBICA

Geografski položaj župe Presvetog Trojstva

Župa Presvetog Trojstva Donja Stubica prostire se na podnožju padina Medvednice ili Zagrebačke gore sa sjeverne strane.

Tako je sa južne strane okružuju okružuju šume Zagrebačke gore, s jugozapadne strane graniči sa župom Stubičke Toplice i Oroslavjem, sa sjeverne strane s mjestom i župom Bedekovčina, sa istočne strane sa župom Gornja Stubica. Župa se prostire od Zagrebačke gore ili ceste Sljeme - Stubičke Toplice u dijagonali prema Bedekovčini oko 14 km. Usvom sastavu ima sela: Vučak, Lepa Ves, Hruševec, Andraševec, Matenci, Podgora Gornja i Donja i sama Stubica, koja se opet prostire po dugodolini iz Gornje Stubice prema St. Toplicama uz glavnu cestu. Tu je sjedište župe sa župnom crkvom Presvetog Trojstva.

Povijest župe i župne crkve Presvetog Trojstva

Župa Donja Stubica jedna je od najstarijih župa Zagrebačke biskupije. Dr. Butorac smatra da postoji od dolaska i pokrštenja Hrvata u ove krajeve.

No, povjesno zasigurno znamo da je početak 1209. godina što svejdoče povjesni dokumenti. Godine 1334. nalazimo je na popisu Zagrebačkih župa. U početku je zauzimala veliki prostor.

Kako se stanovništvo množilo i raslo tokom stoljeća župa je doživljavala promjene. Tako je 1789. godine otcjepljenjem od nje nastala župa Kraljev Vrh, 1941. godine Oroslavje, a 1994. župa Stubičke Toplice.

Župna crva Presvetog Trojstva u današnjem arhitektonskom obliku datira iz 1857. godine dok nekadašnja crkva u gotskom stilu ili jezgra današnje crkve datira iz 1530 - tih godina.

Naime, Ivan Henning, posjednik gospoštije Podsusedgrada i dvorca u Donjoj Stubici, imao je sina Ivana kćerku Anu. Ana se udala za Stjepana Deshazy. Kad je on poginuo u bitci sa Turcima, 1526. godine na Mohačkom polju, Ana Deshazy zavjetno podiže crkvu Presvetog Trojstva na feudalnom groblju u Donjoj Stubici oko 1530 - tih godina. Ta crkva kasnije se produljivala i proširivala dok nije 1857. godine dobila današnji oblik.

Uz glavni oltar Presvetog Trojstva crkva jos ima dva pokrajna oltara: Sv. Josipa i Sv. Mihovila Arkanđela. U crkvu stane od 1200 - 1400 vjernika. Zbog udaljenosti nekih sela od župne crkve izgrađena je nova kapela Sv. Marka Križevćanina, u selu Lepa Ves udaljenom 6 km. Župna je crkva 01.11.1880. jako stradala od potresa, te je tom zgodom i željeznim sponama povezana.

Ostalo

Nedjeljom i blagdanom imamo 3 mise: u 8, 9 i 30, te u 11 sati. Uz sada novu filijalnu kapelu Sv. Marka Križevćanina imamo još jednu stariju kapelu Sv. Antuna Padovanskog u selu Matenci pokraj Stubice, no u njoj imamo Sv. Misu na godove kapele i u nekim drugim prigodama. Sv. Antun je i zaštitnik naše općine Donja Stubica.

Uobičajeno je da u dekanatu prije Božića i Uskrsa imamo velike ispovijedi po župama, kada svećenici - župnici pomažu jedni drugima u dijeljenju svetih sakramenata. Obično se ispovijedi 50 - 60% vjernika, a jedan dio kroz godinu u Mariji Bistrici ili u drugim hodočasnićkim mjestima. Na nedjeljnu misu dolazi nam 40 - 50% vjernikaa lijepi broj bude i na Sv. Pričesti, tako da je godišnje podijeljeno 26 - 28000 Sv. Pričesti.

Školska djeca idu gotovo 100% na vjeronauk. U župi imamo osmogodišnju i dvije osnovne škole i to 684 đaka. Oko 50 - tak đaka polazi u školu i na vjeronauk u obližnji mjestima kako im je bliže. U gimnaziju i ostale stručne škole polazi oko 240 školaraca. Vjeronauk, po dva sata u razredu tjedno, predaje vlć. kapelan Mijo Rak i katehistica Anita Pišković. Župski vjeronauk drži vlć. kapelan, koji nastoji držati na okupu i jedan dio mladeži, a tu su i grupe starijih i mlađih križara i križarica. Susreti su jednom tjedno, obično subotom. Stariji Križari Sv. Josipa nastoje voditi brigu o starijim i napuštenim osobama. Radost nam je što imamo jednog bogoslova i dva sjemenistarca.

Župa broji oko 5500 stanovnika. Svi su to Hrvati i katolici. Jedino u mjestu Stubici ima oko 90 - tak miješanih po nacionalnosti i vjeroispovjesti. To su pretežno činovnici i ljudi drugih vrsta zaposljenja, jer tu je sjedište općine. Imamo sud, policiju, ambulante, socijalnu ustanovu, banke, trgovine i drugo. Samo mjesto broji oko 2200 stanovnika. Prije par godina, stara Stubica, nekad varoš, postala je grad Stubica.

U zadnje vrijeme suoćeni smo sa činjenicom da imamo manje rođenih nego umrlih i taj omjer unatrag 6 godina kao da se iz godine u godinu povećava, te smo prošle godine imali 69 umrlih i 53 krštena. Vjenčanja su pretežno crkvena. Imamo i dva puta godišnje tečajeve priprave za brak.

Mladim bračnim parovima kad se spomene jedno dijete više grčevito opravdavaju svoj pasivni ili negativni stav. Pretežno su nam obitelji sa dvoje djece, a rjeđe tri, četiri i više. Sve se svodi na stranu "teška su vremena".

Prije tri godine imali smo u župi 234 obitelji sa dva stanovnika i 232 kuće sa jednim stanovnikom, 117 starijih mladića - neženja i kojih 10 - tak djevojaka. Kad se dotične pita "što čekaju" sliježu ramenima, a stari roditelji se zaprepašteno pitaju: "Kamo to vodi?"

Naše obitelji su gospodarski - zemljišno malene, malo grunteka, vinograda, livadice, šumice i još nešto i to je sve. Prije 10 godina gotovo polovica stanovništva radila je u tvornicama, poduzećima te se živjelo smireno ili čak dobro. Mnogi su radili u tekstilnoj, drvnoj, metalo - prerađivačkoj industriji, te u liječilištima, bolnicama i ugostiteljstvu, a 30% su penzioneri.

Sad su neka poduzeća propala ilin smanjila radnu snagu, tako isto tvornice, te su mnogi na burzi rada ili provode vrijeme kod kuće čekajući zgodu novog zaposlenja. Neki su utučeni, koji pak rade na minimumu pa opet kažu "loše je, ali moramo se boriti". Najteže je sa obiteljima sa 3 - 4 djece a zarade nema. Svima nam dolazi misao solidarnosti.

Za vrijeme domovinskog rata otvorili smo Caritas, imali smo 2000 - 2400 prognanih i izbjeglih. Sve je to lijepo funkcioniralo. Zgradu gdje smo držali karitas morali smo vratiti, a župsku zgradu koju su nam 1946. uzeli i sada vratili, nismo u stanju ponovno obnoviti jer je u ruševnom stanju, no čekamo zgodan čas. Mišljenja smo da župski Caritas moramo zadržati.

VELIKA HVALA VLĆ. KAPELANU MIJU RAKU I ŽUPNIKU IVANU LONČARU ŠTO SU NAM OMOGUĆILI PRIKUPLJANJE OVIH PODATAKA. (Napredna grupa informatike, OŠ Donja Stubica)