GOSPODARSTVO

Povijesni razvoj

Kao podloga korišten je tekst autora Tomislava Čička iz materijala "Prijedlog za promjenu statusa općine u status grada"

Već od davnina podgrađe donjostubičkog kaštela naseljavali su obrtnici raznih zanata koji su opsluživali potrebe kštela i okolnih sela (mlinari, krojači, klobučari, postolari, kožari, sedlari, užari, kolari, kovači i dr.). Uz razvoj obrta već se u drugoj polovici 15. st. počela razvijati i snažna trgovina seoskim proizvodima.

Živu robnu razmjenu na stubičkim sajmovima zabilježio je vlč. Josip Cigler riječima: Sajmi stubički bili su od nekada na velikom glasu, a imade ih 1o na godinu. Premda su ti sajmi na glasu i veoma veliki, samim tim, nije bilo u Stubici sajmišta, već se je blago doćerivalo na cestu i pred kuće, pa kamo je tko sa blagom došao, tamo je i ostao. Cestom se provesti na sajmene dane, bilo je skoro nemoguće ili bar s velikom pogibelji skopčano.

Tako je na inicijativu uglednog vlč. Ciglera 1895. od baruna Raucha kupljeno zemljište za 4000 forinti, i tako je stubička općina došla do sajmišta, kakovoga u Zagorju nijedna općina ne imade. Uvažavajući tradicionalne, trgovačke i turistički atraktivne sadržaje stubičkog sajma njegov značaj zadržan je sve do današnjih dana.

Veliki podstrek razvoju gospodarstva na stubičkom području dao je biskup Maksimilijan Vrhovac, pošto je u prosincu 18o4. godine od obitelji Domjanić kupio dvorac Golubovec kao osnovicu budućeg gospodarstva. Već ljeti 1806. godine Vrhovec kupuje i obližnju kuriju koju će desetljeće kasnije pretvoriti u prekrasan majur dvorca Golubovec.

U namjeri stvaranja cjelovitog imanja na kojem će biti i izvori termalne vode, Vrhovec ljeti 18o6. godine kupuje nekoliko kilometara udaljene Stubičke Toplice. Vrhovec je imao posebno razvijen smisao za vođenje gospodarstva, tako da na području Stubice podiže nekoliko ciglana (Pustodol, Vukšinec, Golubovec). Nakon smrti biskupa Vrhovca dvorac Golubovec i cjelokupno imanje prelaze u posjed Sermagea, a zatim baruna Levina Raucha.

Najznačajnija privredna grana stubičkog kraja, turizam utemeljena je vrlo rano izgradnjom Vrhovčevog lječilišno-turističkog kompleksa u obližnjim Toplicama 1814.g.

Mjesna organizacija "Saveza Hrvatskih obrtnika" u Donjoj Stubici osnovana je 25.9.1921. godine.

Donja Stubica je u 16. st. uključena u mrežu trgovačkih puteva prema Zagrebu, Krapini, Ptuju i Varaždinu. Ova cesta je i danas glavna prometnica. Gradnjom željezničke pruge od 1906.-1916. godine od Zaboka do Gornje Stubice, omogućen je podstrek gospodarskom razvoju.

Poštanski promet odvija se u Donjoj Stubici od 26.06.1857. godine kada je otvoreno poštansko otpravništvo. Zahvaljujući otpremi i do 300 pošiljaka dnevno iz Fellerovog "Elsa-Fluida", pošta u Donjoj Stubici je prva pošta u Hrvatskom zagorju koja je već l908. godine, sudjelovala u međunarodnom poštanskom prometu s Europom, Afrikom (Egipad), Azijom (Kina, Japan), te Amerikom.

Tijekom i nakon drugog svjetskog rata stubička privreda doživljava propast i nazadovanje, zajedno s propašču njenih nosioca židovske obitelji (Feller, Weis, Klein, Schonwald), nacionalizacijom barunskih posjeda u Golubovcu, kao i nastojanje da se ukine privatno vlasništvo u trgovini i obrtu.