Dan grada Donja Stubica i blagdan Župe Presvetog Trojstva obilježava se na blagdan Presvetog Trojstva. Povodom njegova obilježavanja svake godine održavaju se kulturno-umjetničke, sportske i zabavne manifestacije. Na svečanoj sjednici Grada uz prigodni program, dodjeljuju se javna priznanja, a na sam blagdan u Crkvi Presvetog Trojstva u 11,00 sati služi se svečana misa. Svi ljubitelji pučkih veselica pronaći će svoje mjesto pod šatorom u ulici Župana Vratislava gdje se svake večeri tijekom blagdanskog vikenda održavaju pučke veselice uz zabavni program i ugostiteljsku ponudu.

Obilježavanje godišnjice Seljačke bune tradicionalno se održava u zimskim mjesecima. Oživljava događanja vezane uz Gupčevo puntanje kmetova i završnu bitku. Događanja se odvijaju na povijesnim mjestima u dva vikenda. Gupčevo puntanje počinje dolaskom pobunjenih seljaka pod Gupčevu lipu u Gornjoj Stubici, njihovim naoružavanjem i obučavanjem za bitku. Bitka kod Stubice odvija se sljedeći vikend. Započinje u središtu Donje Stubice kod Crkve, nastavlja se povorkom okrunjenih pobunjenih seljaka, a nakon završne bitke kao glavnog događanja posjetitelji mogu sudjelovati u interaktivnim radionicama.

Perunika (lat. Iris L.) je cvijet koji gotovo svakoga ostavlja bez daha. Od davnina je svojom ljepotom inspirirala ljude. Starogrčka legenda govori kako je glasnica bogova Irida (Iris) prenosila na Zemlju poruke bogova pomoću duge. Gdje bi duga dotakla tlo izrastao je nježni cvijet duginih boja - iris. Stoljećima je diljem svijeta iris bio simbol kraljevske moći i božanske zaštite, a tri dijela njegova cvijeta predstavljala su vjeru, mudrost i hrabrost. U indijskoj i egipatskoj kulturi ljepotom perunike opisivan je život i ponovno rađanje. Hrvatski naziv za iris - perunika, dolazi od imena vrhovnog staroslavenskog boga Peruna i njegove žene boginje Perunike. Legenda kaže da bi perunika izrasla na onome mjestu gdje je munja gromovnika Peruna udarila u Zemlju, a uvijek je bila druge boje.

Zahvaljujući ideji gospođe Marije Krušelj i stručnoj potpori dr. Ljerke Regule Bevilacqua, umirovljene dugogodišnje upraviteljice Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Hrvatska je 1999. g. dobila vrt perunika smješten u Donjoj Stubici.

Hrvatski vrt perunika trenutno je smješten unutar obiteljskog imanja obitelji Majsec, no već ove godine počinje njegovo preseljenje na prostor Termi Jezerčica gdje će se prostirati na oko 3 tisuće kvadrata i samim time povećati i obogatiti.

Hrvatski vrt perunika podijeljen je na četiri dijela. U prvom dijelu, u obliku Hrvatske, posađene su sve do danas znanstveno opisane vrste samoniklih perunika (rod Iris) sa svojih prirodnih staništa. U drugom dijelu posađeni su rizomi perunika, dok je treći dio posvećen kolekcionarima poznatih vrsta perunika iz Hrvatske i inozemstva. Četvrti dio čini vodeni vrt (bara) u kojemu su posađene močvarne perunike, ali i ostalo močvarno bilje.

Od 2009. g. Hrvatski vrt perunika je član svjetske udruge botaničkih vrtova.

Svake godine u svibnju, mjesecu najljepše cvatnje perunika, uz prigodni program u Hrvatskom vrtu perunika održava se Svečanost perunika kojom se naglašava ljepota i važnost ovog vrta.

Donja Stubica je bila poznata po svojim mlinovima, a mlinarstvo je bilo od osobite važnosti u našem kraju. Danas se može posjetiti i vidjeti jedan od lijepih primjera obnovljenog mlina. Nekadašnji Tomaškovićev mlin izgrađen početkom 20 st., uredila je i obnovila obitelji Majsec te je danas poznat kao Majsecov mlin. Ovaj uređeni prostor s drvenim mlinom i potočićem u podnožju Parka prirode Medvednica prikazuje osebujnu ljepotu zagorskog krajolika.  Mlin je u potpunosti u funkciji, melje žito od starih sorti žitarica, a posebno se ističe bela kuruza od koje se na posjedu može kupiti upotrebni suvenir „Majsecov žaklec.“  Osim u pogledu i zvukovima prirode poput šuma vode s mlinskog kotača, kreketa žaba s vodenog jezerca, šuma potoka i pjeva ptica, posjetitelji mogu uživati i u autohtonoj domaćoj kuhinji.

Poučna botanička staza otvorena je na obiteljskom imanju Majsec u proljeće 2008. godine, a prikazuje svu ljepotu, bogatstvo i raznolikost flore kako stubičkog, tako i zagorskog kraja. Proteže se preko  1 km, dužinom potoka koji protječe kroz imanje, uz vrt perunika i nastavlja do umjetnog jezera na kraju imanja. Edukativne table postavljene duž cijele staze pružaju stručne i edukativne informacije, usmjeravaju posjetitelje na važnost očuvanja samoniklih biljki, s naglaskom na ugrožene, rijetke i zaštićene vrste. Prikazane biljke obuhvaćaju neke od najčešćih biljaka Hrvatskog zagorja, s fotografijom i osvrtom na njihove najznačajnije osobitosti. Također, edukativne table upozoravaju i na alohtone (strane) i invazivne biljke koje su slučajno ili namjerno unesene na novo stanište, vrlo su prilagodljive i nepovratno utječu na stanište istjerujući s njega samonikle biljke.

U želji da se spriječi zapuštenost i nestajanje tradicijske prepoznatljivosti i ljepote zagorskog krajolika Turistička zajednica grada Donja Stubica na čelu s voditeljicom akcije gospođom Marijom Krušelj osmislila je projekt Zagorski obiteljski tradicijski vrt. Edukacijom i obilaskom lokalnog stanovništa postigli su se izuzetni rezultati, tako da se danas u gotovo svakom tradicijskom, pa i urbanom vrtu mogu pronaći elementi zagorskog tradicijskog vrta.

Karakteristični element je drvena ili pletena ograda, ograda od zelene živice ili cvijetna ograda od primjerice jorgovana, pajasmina, bazge, belih žganci, divlje i starinske ruže.

Cvjetnjak krase tradicijsko cvijeće poput sunovrata, đurđica, potočnica, perunike, božura, madoninog ljiljana, pakujca, rudbekije, klinčića, cinija, katarinčica, uresnica, noćnih frajli, dragoljuba i mnogih drugih prekrasnih i pomalo zaboravljenih vrsta cvijeća.

Obnavljaju se i stari trnaci sa starim sortama voćaka, a važnost se pridaje i njihovim prerađevinama. Malim koracima u naš kraj vraća se  istinska vrijednost u tradijskom, kulturnom i gospodarskom smislu.

Primjeri Zagorskog obiteljskog tradicijskog vrta u koje je uloženo puno truda, ali i ljubavi prema prirodi i tradiciji s uređenom tradicijskom kućom i osjećajem za svaki detalj mogu se pronaći u selu Hižakovac i selu Lepa Ves, a u bliskoj budućnosti nadajmo se kako ćemo moći istaknuti i više takvih primjera, ali i izletišta otvorenih za javnost.